Savez udruga Molekula i sve članice 28. travnja pružile su podršku studentima u njihovoj borbi za besplatno visokoškolsko obrazovanje. Pismo prenosimo u cijelosti (jer nije dugačko) — Pružamo vam punu podršku u borbi za osnovna ljudska prava te podupiremo vaš prosvjed. Imali smo čast sudjelovati na vašim plenumima i iz prvog se lica uvjeriti u način na koji provodite akciju. Vaša izvrsna organizacija, odlučnost, predanost, energičnost, civilizirano, odgovorno i demokratsko ponašanje služe na čast svim građanima i građankama Republike Hrvatske. Osim pisma podrške, udruge Filmaktiv i Katapult ponudile su pomoć u popunjavanju vašeg alternativnog programa te vas pozivamo da im se javite. Savez udruga Molekula Drugo more Infoshop Škatula Prostor + Katapult Trafik Filmaktiv

U sklopu Škole ljudskih prava za mlade, koju organizira Centar za mirovne studije, član Filmaktiva Marin Lukanović vodio je dvodnevnu radionicu za osmero polaznika Škole. Tijekom radionice polaznice i polaznici naučili su osnovna pravila snimanja, konstrukcije priče, i montaže. Kao produkt radionice nastao je filmić od gotovo pet minuta u kojem su polaznici tematizirali glasne noćne provode po hotelskih hodnicima za koje su nepravedno optuženi.

10. travnja 2009. / 18:00 / Art-Kino Croatia, Rijeka

Prikazujemo tri kratka filma autora Adriana Goycoolee: „Ujak Denis?“, „Quentin“ i „Geografski centar Sjeverne Amerike“. “Ujak Denis?” je premijerno prikazan krajem ožujka 2009. godine na London Lesbian and Gay Film Festival-u.

“Prenamjena kućnih video filmova: konstrukcija osobne memorije i slike društva” / “Re-imagining Home Movies: The Construction of Personal Memory and the Social Imaginary”

Kako kućni video pomaže u rekonstrukciji sjećanja i pronalaženja vlastitog ja? Što se dešava kad se te rekonstrukcije prikazuju i bivaju dekontekstualizirane i manipulirane? Kroz razgovor o tri prikazana filma koji proispituju odnos privatne i javne memorije autor će govoriti o odnosu javnog i intimnog, kulturnim povijestima i obiteljskim mitovima.

Ulaz slobodan

—-

11. travnja 2009. / 18:00 / Molekula, Rijeka

Adrian Goycoolea predstavit će radove svojih studenata s Odsjeka za medije i film Sveučilišta u Sussexu, Brighton, Velika Britanija. Govorit će i o svom iskustvu predavanja i osmišljavanja programa za magisterij “Kreativne medijske prakse” na tom sveučilištu.

11. travnja 2009. / 20:00 / Molekula, Rijeka

Rosalind Galt održat će predavanje na temu dekorativnosti u filmu.

“Između ornamenta i trupla: Adolf Loos, art nouveau i kinematografska moderna” / “Between the ornament and the corpse: Adolf Loos, art nouveau and cinematic modernity”
Ulaz slobodan

Sva predavanja su na engleskom jeziku.

Posljednji, peti dan Festivala donosi nam dva egzemplarna filma o tranzicijskim političarima Srednje Europe.

U 19 sati na programu je dokumentarac Eyala Sivana “Građani K.” o bizarnom slučaju od prije tri godine kada su Poljskom vladali blizanci Lech i Jaroslaw Kaczynski kao predsjednik i premijer (Lech je i dalje predsjednik Poljske).

Jaroslaw Kaczynski, predsjednik Poljske rukuje se sa svojim bratom blizancem Lechom Kaczynskim, netom imenovanim premijerom Poljske. Scena kojom film „Građani K.“ započinje urnebesno je smiješna ali istovremeno i zastrašujuća – kao da su oživjeli likovi sa stranica Huxhleyeva „Vrlog novog svijeta“.Da komična strana bude dodatno naglašena braća su kao dvanaestogodišnjaci glumili u popularnom dječjem filmu o krađi Mjeseca čiji kadrovi presijecaju čitav Sivanov film. Da zastrašujuća strana bude naglašena tu su razgovori s nekadašnjim političkim suborcem Lechom Walesom koji ih prokazuje kao proračunate i opasne neo-liberalne nacionaliste, ali i politički „igrokazi“ – poput primanja djece nacionalnih manjina - koje upriličuje predsjednikova supruga i glumatanje premijera koji to „nikada nije želio biti“.Vješto ispreplićući humor i satiru, dokumentarne i aktualne snimke, kao i sjećanja aktera političkog uspona braće Kaczynski – od njihove srednjoškolske profesorice povijesti do članova stranke „Zakon i red“ – Sivan pripovijeda o njihovom laviranju i manevriranju u vrijeme postsocijalističke tranzicije u zemlji burne i vrlo često tragične povijesti. A upravo na toj i takvoj povijesti, braća Kaczynski su utemeljili svoj populizam (najbolje, možda, oličen u propagandnim spotovima njihove stranke) koji ih je doveo do bizarne pozicije s početka filma.

Međutim koliko god politička karijera braće Kaczynski možda podsjeća na onu Charlesa F. Kanea - čime se autor poigrava i u naslovu - postoji i jedna ključna razlika. Oni niti u jednom trenutku nisu tragični junaci. Bilo bi pretjerano nazivati ih krivcima, ali promatrani u cjelini Sivanova opusa, svakako spadaju na stranu negativnih, stranu onih koji politiku doživljavaju kao sredstvo postizanja i uvećanja vlastite moći, u čemu leži realna opasnost pretvaranja društva u onakvo kakvo je oslikao u „Specijalcu“ ili „Za ljubav prema narodu“.

Festival zatvaramo filmom “Građanin Havel”, dokumentarnim filmom Pavela Kouteckog koji je Vaclava Havela, pisca i disidenta, pratio tijekom deset godina njegovog mandata kao predsjednika Češke republike. Izniman uvid u stvaranje politike, odnose između “malih” i “velikih” država i etičke stavove bivšeg disidenta možete pogledati u 20:30.

Vjerojatno najpoznatiji i najomiljeniji među postsocijalističkim liderima, Vaclav Havel, tijekom svojeg predsjednikovanja Republikom Češkom često se trudio ostaviti dojam „prvoga među jednakima“ - Predsjednik kao (običan) građanin.

Predsjednik u bolnici. Predsjednik bira sako koji paše uz hlače, pri tome se svađajući oko toga sa svojim osobljem. Predsjednik u malom krugu prijatelja, u pivnici (a gdje drugdje?) proslavlja vjenčanje s drugom ljubavi svoga života. Predsjednik je pojeo večeru spremljenu za njegovu kuju. Predjednik brine o izgledu stolica u svečanom uredu. Predsjednik se svađa sa savjetnikom oko izgleda na televiziji. Predsjednik razgleda i dječački naivno komentira upotrebu saksofona. Predsjednik pije beherovku. Predsjednik se susreće s kolegama: Clintonom, Chiracom, Jeljcinom…

Ali, Predsjednik se ljuti na medije koji ga prozivaju kao krivca za sumnjive privatizacijske poslove. Predsjednik se ljuti na mjere sigurnosti tijekom summita NATO-a. Predsjednik gunđa na provođenje slova zakona kada to nije u njihovom duhu, ili barem kada on misli da to nije u njihovom duhu. Predsjednik odlučuje kome će ponuditi mandat za sastav vlade nakon izbora. Predsjednik ima svoje favorite ili su mu barem neki draži od nekih drugih. Predsjednik kritizira one čija mu se politika ne sviđa ili ju smatra pogrešnom. Predsjednik igra zakulisne političke igre. Predsjednik je razočaran svojim gubitkom vlasti.

Predsjednik kao običan građanin?

Četvrtog dana festivala na programu je jedan izniman dokumentarni film, razgovor o odnosu politika-etika-ljudska prava, te omnibus nastao povodom šezdesete godišnjice Opće deklaracije o ljudskim pravima.

17:00 Specijalist - Eyal SivanSuđenje Adolfu Eichamannu 1962. ostavilo je između ostaloga i preko 500 sati filmskih zapisa. Potaknut knjigom „Eichmann u Jeruzalemu“ Hannah Arendt i njezinim pitanjem o „licu zla“, Eyal Sivan od toga je materijala, iznimno rafiniranim audio i vizualnim intervencijama, čitavo vrijeme vrlo pažljivo zadržavajući dokumentarističku formu, načinio jedan od najkontroverznijih filmova o Holokaustu uopće. Suđenje, prema suvremenim pravnim mjerilima, daleko je od poštenog i nepristranog. Branitelj, bez obzira na bjelodanost, pa čak i obim krivnje, ne brani svojega klijenta. Svjedoci, poput članova kakve srednjoškolske glumačke družine, bivaju monitorirani, ispravljani i upućivani u smjeru koji je, bez sumnje, zacrtan još prije početka Eichmannova hvatanja.
Najzanimljivije – ili najstrašnije – od svega jest da se i sam Eichmann savršeno uklapa u čitavu predstavu. Pretvara se u dio velikog prostorno-vremensko-socijalnog mizanscenija prema unaprijed brižljivo sročenom scenariju. Mirnoća kojom primjerice izračunava koliko ljudi odlazi u plinsku komoru, kao i poslušnost uvježbana činovnika pri odgovaranju na pitanja tužitelja pokazuju slijepu poslušnost (ako ne i vjeru) u vladajući poredak, u institucije vlasti čije je pravosuđe ključan dio. Utoliko i on izgleda normalan, „običan“ – što je bila i ostala glavna zamjerka filmu.
Ali upravo zbog toga i jest kriv. Ne zato što je po prirodi zao, pa čak ne niti (samo) zbog toga što je u većoj ili manjoj mjeri suodgovoran za slanje ljudi u koncentracijske logore. Kriv je jer je bio poslušan, jer je pretpostavio poslušnost sustavu svemu ostalome. Pravda je na kraju zadovoljena, iako ostavlja gledatelja da se makar na trenutak zapita tko (ili što) je „specijalist“ i na koga (ili što) se naslov odnosi. Što i jest cilj. Jer, kako je i sam Sivan u brojnim istupima naglasio „ako Holokaust opravdava diskrimanciju, postoji problem.“ Holokaust bi trebao biti znak da radikalni nacionalizam (ili bilo koji oblik ekstremnog fundamentalizma) donosi mržnju i vrlo realan potencijal uništenja, a kolektivna poslušnost nužno vodi u propast. Čak i kada je vođena „dobrim“ i pravednim namjerama.

19:30 Politika i etika - razgovorU petak u 19:30 u atriju Art-kina Croatia u Rijeci u sklopu Human Rights Film Festivala održat će se
razgovor s publikom na temu “Politika i etika”.U razgovoru sudjeluju prof. dr. Nenad Miščević s Filozofskog fakulteta u Mariboru i Nebojša Zelič s Filozofskog fakulteta u Rijeci.

21:00 Priče o ljudskim pravima - grupa autoraOmnibus kratkih filmova povodom 60 godišnjice Opće deklaracije o ljudskim pravima nudi dvadeset i dva kratka filma poznatih redatelja iz čitava svijeta. Tematski su okupljeni oko šest cjelina – participacija, razvoj, dostojanstvo i pravda, kultura, rod i okoliš – a progovaraju o univerzalnim situacijama kršenja temeljnih ljudskih prava. Iako se radi o promotivnom projektu ureda visokog povjerenika za ljudska prava UN-a, rezultat je sve samo ne klasična reklama. Od jednostavnih priča, gotovo skečeva (Sergej Bodrov: Glas ili Jasmila Žbanić: Participacija), preko bajkovitih pripovijesti nalik ruskim skaskama (Francesco Jodice: Priča o vodi), burleski (Murali Nair: Prijelaz) i satira (Bram Schouw: Impasse), do autorskih vizija podržanih računalnom animacijom (Pipilotti Rist: Piti ću tvoju vodu), autori se bave globalnim stanjem ljudskih prava. Koje je, kako saznajemo i iz informacija uz pojedine filmove (ako je to uopće potrebno), sve samo ne kako treba. Ne samo da su prava uskraćena brojnim grupama i populacijama, već niti sama ideja pojedinih prava mnogima nije poznata (Abderrahmane Sissako: Dostojanstvo).
Bez obzira radilo se o ekonomskim, pravu na slobodu kretanja, problemu djece uključene u vojne sukobe ili obiteljskom nasilju, autori i autorice poput Marine Abramović, Idrissa Ouedraogoa (jedini koji je za temu odabrao pozitivan slučaj) ili Pabla Trapera pristupaju vrlo seriozno, nerijetko stvarajući antologijska djela koja upozoravaju da se usprkos čestim i brojnim velikim riječima političkih i ekonomskih moćnika diljem svijeta u stvarnosti još uvijek događaju ne samo nepravde već i neljudskosti.UKLJUČENI AUTORI/CE: Marina Abramović, Dominique Gonzales-Foerster/Ange Leccia, Daniela Thomas, Apichatpong Weerasethakul, Sergei Bodrov, Murali Nair, Idrissa Ouédraogo, Shira Geffen/Etgar Keret, Runa Islam, Bram Schouw, Abderrahmane Sissako, Pablo Trapero, Jia Zhang-Ke, Francesco Jodice, Pipilotti Rist, Sarkis, Armağan Ballantyne, Saman Salour, Teresa Serrano, Hany Abu-Assad, Charles de Meaux, Jasmila Žbanić